Čak i vrlo slabi poznavatelji fitnessa i sporta uopće, znaju da se vježbanjem u fitnessu može povećati volumen mišića, odnosno mišićje oblikovati u skladnu i harmoničnu cjelinu. Veći dio vježbača zadovoljit će se sa nekoliko dodatnih kilograma dobro raspoređenih mišića koji će njihova tijela uobličiti u lijepu i skladno građenu figuru, u narodu poznatiju kao atletski tip građe. Manji dio vježbača baviti će se bodybuidingom, koji podrazumijeva izrazito naglašenu razvijenost i izražajnost mišića. Takvo vrlo razvijeno mišićje i nije pretjerano popularno u širim masama, no radi se o temeljnim pretpostavkama za ostvarivanje vrhunskog sportskog rezultata. Naime, bodybuilding kao sport postoji već više desetaka godina, a autonomno je pravo pojedinca da se bavi sportom kojim želi.
Povećanje mišićne mase, bilo da se radi o 5 ili 35 kilograma, zahtijeva pomno planiranje i programiranje treninga, dosljednost u treningu i prehranu bogatu bjelančevinama (proteinima). Upravo su bjelančevine (proteini) temelj različitih predrasuda koje gotovo da ih svrstavaju u pripravke izvađene iz “vražje kuharice”.
Bjelančevine (proteini) su makronutrijenti, jedna od 3 osnovne sastavnice hrane koju svakodnevno konzumiramo, a ostale dvije su ugljikohidrati i masti. Dok su ugljikohidrati i masti primarno energetske tvari, bjelančevine (proteini) su temeljno gradivne tvari (cigle) koje grade mišiće i organe svih živih organizama.
Bjelančevinama najbogatije namirnice su one životinjskog podrijetla (meso, riba, jaja, mliječni proizvodi i sl.). Važno je naglasiti da dugotrajan nedostatak bjelančevina u prehrani može uzrokovati nastanak teških i po život opasnih degenerativnih obolijenja.
Kontinuirani trening sa opterećenjem stimulans je koji potiče porast snage i mišićni rast. Dakle, mišići koji se produljeni vremenski period izlažu treningu s opterećenjem, adaptiraju se na način da postaju i jači i veći. Kako su mišići ništa drugo nego nakupine bjelančevina, zaključujemo da isti ne “bubre od zraka”, nego se broj “ciglica”, tj. bjelančevina u njihovoj strukturi povećava, što je normalna i prirodna pojava u kojoj nema apsolutno ništa lošega.
U tom smislu, povećanu potrebu za bjelančevinama imaju svi sportaši (udio bjelančevina u prehrani raste proporcionalno sa povećanjem intenziteta fizičkog napora). Kako je teško organizirati 5-7 obroka dnevno, sportaši često dnevne potrebe nadopunjuju koncentriranim dehidriranim bjelančevinama koje spadaju u domenu sportske prehrane. Jednostavno se konzumiraju, lako su probavljive i vrlo hranjive. Upravo takve pripravke laici nazivaju “proteinima”, te se tom riječju sasvim bezrazložno često koriste u negativnom kontekstu.
Balansirana prehrana koja između ostalog podrazumijeva i optimalan unos bjelančevina (proteina), temelj je zdravlja svakog pojedinca. Sa povećanjem intenziteta fizičkog naprezanja dnevna potreba za bjelančevinama raste, pa tako za one koji žele povećati masu mišića iznosi 1,5-2 grama po kg tjelesne težine, ovisno o dobi i vježbačkom stažu pojedinca. Povećani unos bjelančevina neće dati nikakvih rezultata ako se ne pristupi sustavnom treningu!
Vjerujemo da nema pojedinca koji ne bi želio imati čvrste i lijepo oblikovane mišiće. Zlobnici će reći da će se jednom oblikovani mišići i tako “ispumpati i objesiti” kad se jednom prestane vježbati. Takve tvrdnje su se prije desetak godina i mogle tolerirati i objasniti neupućenošću, tj. nedostupnošću informacija, no danas se mogu, i trebale bi se objasniti nedostatkom opće kulture onih koji ih izgovaraju.
Kako su povećanje volumena mišića i povećanje tonusa posljedice adaptacije na sustavni trening, tako se i po eventualnom prestanku treninga može govoriti o atrofiji ili smanjenju mišića i padu mišićnog tonusa, a nikako o ispumpanosti, obješenosti ili sličnim “neobjašnjivim fenomenima”.